Homo Erectus

HOMO ERECTUS

Homo erectus ili „uspravni čovjek“ pojavio se prije nekih 2 milijuna godina. Njegova evolucija predstavlja nastavak prilagodbi prisutnih već kod predstavnika Homo habilisa, od kojih su se razvili postupno, tijekom “samo” 500 000 godina. Erektus je u odnosu na habilisa bio znatno viši i tjelesno bolje građen. Uglavnom su bili visoki oko 1,4 m, a poneki i do 1.8 m.  Prosječno su težili oko 40 pa i do 65 kg. U doba kada se ovaj naš predak pojavio, Afrika je bila povezana s Azijom. To objašnjava činjenicu da je prvi nalaz ove vrste otkriven vrlo daleko od tradicionalnih afričkih nalazišta. Naime, prvi fosilni ostaci pripisani ovoj vrsti pronađeni su 1861. godine na otoku Javi, u Indoneziji, pa je taj nalaz poznat kao "Javanski čovjek". Kako su fosilni ostaci erektusa pronađeni širom svijeta, i u Africi, i u Europi, te Kini i Indoneziji, erektusa smatramo prvim čovjekom koji je napustio Afriku i raširio se po svijetu. Tako su oni postali prvi „putnici“. S obzirom na rasprostranjenost, ova nova vrsta morala je biti odvažna, i vrlo prilagodljiva različitim okolišima jer je sposobnost kretanja povezana sa sposobnošću prilagodbe.

Znanstvenici ovu vrstu smatraju graničnom između majmuna i čovjeka: sve što je bilo prije njih, bilo je majmunoliko; sve što je došlo poslije njih, bilo je čovjekoliko. U usporedbi s onim što je postojalo prije, erektusi su bili znatno „ljudskija“ vrsta. Bili su to krupni, robustni hominini, nešto veće glave, s mozgom prosječne veličine od 900 cm³. Oni su prvi počeli izrađivati složenije oruđe, koristili su vatru, lovili. Upravo je vatra bila važna za njihov opstanak, jer su se njome mogli zagrijati, pripremiti hranu, ali i zaštititi od zvijeri koje su ugrožavale njihov opstanak. Smatra se da su koristili neke jednostavnije oblike komuniciranja. Počeli su graditi prve nastambe, skloništa.

Ova nova, naprednija, vrsta pračovjeka postojala je relativno dugi vremenski period, sve do prije približno 250 000 godina.