Nalazišta fosila

Fosile možemo naći posve slučajno, "otkrivene" na površini zahvaljujući eroziji, odnosno trošenju stijena, ili zahvaljujući ljudskoj aktivnosti kao što su razna iskopavanja radi gradnje nekog objekta i dr. Možemo ih pronalaziti i ciljano, planski, tamo gdje pretpostavljamo da bi ih trebalo biti. Kada se pronađe zanimljivo nalazište, potrebno ga je znanstveno istražiti. Fosile mogu pronaći svi. Potrebno je samo malo upornosti i dobrog opažanja. Svi se oni nalaze u sedimentnim stijenama, ponajviše u vapnencima, pješčenjacima i laporima. Naslage bogate raznovrsnim, dobro očuvanim fosilima koji pokazuju svu raznolikost života koji je nekada davno postojao na tom području nazivamo fosilnim ležištima (Fossil Lagerstätten). Zbog velike količine fosila na jednom mjestu takve naslage izgledaju spektakularno. Poznata takva svjetska fosilna ležišta su npr. Solnhofen u Njemačkoj, La Brea Pit i Mazon Creek u Sjedinjenim Američkim Državama, Ediacara Hills u južnoj Australiji, Burgess Shale u Kanadi itd.

Najraznovrsniji fosili mogu se vidjeti u muzejima (prirodoslovnim ili specijaliziranim geološkim i paleontološkim), zatim na geološkim fakultetima i institutima. Također, lijepi, posebice veliki fosili sve se više koriste i kao ukrasi u raznim poslovnim prostorima kao što su banke, ordinacije, trgovine, uredi itd. A posebno je zanimljivo da fosile, ako znamo dobro promatrati, možemo vidjeti i u mnogim zgradama čija su stubišta i zidovi obloženi kamenim pločama izvađenim iz kamenoloma. 

Muzeji

Najveća zbirka fosila u Hrvatskoj čuva se u zagrebačkom Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, u njegovom Geološko-paleontološkom odjelu. Tu se čuvaju svi važni fosili i stijene koji su u stvari dokumenti o geološkoj prošlosti naše zemlje, paleontološkoj prošlosti (razvoj života na tlu Hrvatske), te paleoantropološkoj prošlosti (razvoj čovjeka na našim prostorima). Fundus Geološko-paleontološkog odjela čini nekoliko desetaka tisuća primjeraka fosila grupiranih u zbirke. Među mnogim vrijednim paleontološkim zbirkama važnošću se ističu zbirke fosilnih riba, izumrlih sisavaca (morskih i kopnenih), zbirke fosilnih biljaka, holotipova itd. Tu se čuva i zbirka ostataka kostiju i kulture krapinskih neandertalaca koje je 1899. godine svijetu prezentirao hrvatski geolog, paleontolog Dragutin Gorjanović-Kramberger. Ta je zbirka zbog svog iznimnog, svjetskog značenja proglašena spomenikom svjetske baštine nulte kategorije.

U Hrvatskoj se geološko-paleontološke zbirke mogu vidjeti još i u Prirodoslovnom muzeju u Rijeci, u Muzeju krapinskih neandertalaca u Krapini, u Muzeju Slavonije u Osijeku,  Muzeju Brodskog Posavlja, Gradskom muzeju Samobora te u većini gradskih i zavičajnih muzeja Hrvatske.