Vulkani

Vulkani su brda izgrađena od lave, pepela i stijena izbačenih iz vulkanskog dimnjaka. To su mjesta u stvari, prirodni "ventili" kojima se oslobađa pritisak nagomilan izdizanjem magme prema površini. Oni su i dokaz da je neki planet geološki «živ». Neki su vulkani stari tek nekoliko godina. Osim na kopnu, mnogi se vulkani nalaze i pod morem. Znakove izlaska magme na površinu Zemlje nazivamo vulkanizam, a proučavanjem mehanizama koji dovode do erupcije vulkana bavi se znanost vulkanologija.

Vidljivi dio vulkana, odnosno njegov najistaknutiji dio je vulkanska kupola, na čijem je vrhu krater. Duboko u unutrašnjosti Zemlje je spremnik magme koji zovemo magmatsko ognjište. Krater vulkana i magmatsko ognjište povezuje magmatski dimnjak (vulkanski kanal ili tunel), kroz kojeg se magma iz dubine izlijeva na površinu kao lava ili biva izbačena u obliku vulkanskog pepela i stijenja. Izbačeni materijali, i lava i vulkanski pepeo, tijekom milijuna godina stvaraju oko otvora (kratera) vulkanski stožac (čunj) koji može biti i vrlo visok. Izbacivanje usijane vulkanske mase naziva se erupcija. Vulkani mogu izbacivati lavu, samo vulkanski pepeo, ili vulkanski pepeo i piroklastične materijale zajedno. Vulkanska erupcija, odnosno izbacivanje vulkanske mase može biti mirno, lagano izljevanje, ali i vrlo burno, silovito, eksplozivno.

Važno je znati da užarenu viskoznu taljevinu u unutrašnjosti Zemlje zovemo magma, a kada ta taljevina izlijevanjem ili izbačajem (erupcija) dospije na površinu naziva se lava!

Vulkane razlikujemo prema njihovoj aktivnosti, ali i prema načinu erupcija. Prema aktivnosti razlikujemo uspavane vulkane - one za koje znamo da su nekada davno, u povijesti, imali erupcije, zatim ugasle vulkane čija su magmatska ognjišta već davno iscrpljena i erupcije se više ne mogu ponoviti (to su mnogi vulkani iz starijih geoloških razdoblja), te aktivne vulkane koji imaju povremene erupcije. Upravo su ti vulkani i najopasniji. Ima ih puno pa stvaraju tzv. vulkanske zone. Najaktivnija takva zona je ona koja okružuje Tihi ocean (Tihooceanska ploča, zona subdukcije!), a koja se često još naziva i Pacifički vatreni prsten (ili krug). 

Područja u blizini vulkana bogata su rudama i termalnim izvorima. Ipak, živjeti u blizini vulkana je opasno, što nam pokazuju mnogi primjeri iz bliže ili dalje povijesti. Vulkane, njihove prošle i buduće aktivnosti prate i proučavaju stručnjaci vulkanolozi. 

U ranijim razdobljima geološke prošlosti vulkanska aktivnost bila je mnogo veća, a samim time i važan faktor u izgradnji i oblikovanju litosfere. Kao posljedica vulkanske aktivnosti ostaju u litosferi stvrdnute stijene (vulkanske ili eruptivne). Vulkanska aktivnost često je praćena popratnim pojavama, izbijanjima vodene pare, različitih plinova i kemijskih spojeva. Razlikujemo tako tople izvore - fumarole (otvori iz kojih izbija vodena para), solfatare (izbija sumporovodik (H2S), zatim mofete (otvori iz kojih izbija ugljikov dioksid, CO2) i gejzire (otvori iz kojih zbog visokog tlaka izbija vrela voda i vodena para). 

U Hrvatskoj nema aktivnih vulkana, ali na više mjesta nalazimo stijene koje ukazuju na davnu vulkansku aktivnost. Najpoznatije lokacije su: Kameni vrh kod Lepoglave, Rupnica kod Voćina, Vratnik na sjevernom Velebitu. Na Jadranu vulkanske stijene nalazimo samo u Komiškom zaljevu na otoku Visu, te na otočićima Brusnik i Jabuka. To su jedini jadranski otoci građeni od tamnih stijena, po čemu se razlikuju od ostalih “bijelih” jadranskih otoka građenih od vapnenačkih sedimenata.

Najpoznatiji svjetski vulkani su Stromboli (u Tirenskom moru), Etna (na Siciliji), Vezuv (blizu Napulja), Fuji (Japan), Mt. Pelée (otok Martinique, Mali Antili), Krakatau (Indonezija), havajski vulkani Mauna Loa i Kilauea, Mt. St. Helens (SAD), Unzen (Japan), Paricutin (Meksiko), Eyjafjallajökull (Island), Ključevskaja (Rusija) itd.