Mohsova ljestvica tvrdoće
Jedna od važnih karakteristika, za određivanje, svakog minerala je tvrdoća. Tvrdoću nekog minerala jednostavno možemo saznati tako da tim mineralom zagrebemo površinu nekog od minerala iz Mohsove ljestivice. Ako mu zapara površinu, znamo da je tvrđi od tog minerala. To znači da ako naš zamišljeni mineral može zagrepsti npr. apatit (tvrdoća 5), a ne može zaparati fluorit (tvrdoća 4), tada znamo da taj mineral ima tvrdoću 4.5, tj. da se na Mohsovoj ljestvici nalazi između fluorita i apatita.
Ovu tablicu (ljestivicu) tvrdoće davne 1812. godine postavio je njemački mineralog Friederich Mohs (1773. - 1839.) pa ju njemu u čast zovemo Mohosova ljestvica. Naime, Mohs je prvi shvatio da svi minerali nisu jednako tvrdi, te da neki minerali mogu zarezivati površinu drugih minerala pa je tako osmislio jednostavan način određivanja tvrdoće minerala. Izabrao je njemu tada dostupnih deset minerala koje je poredao po tvrdoći, od najmekšeg do najtvrđeg, te im dodijelio brojeve od 1 do 10, stvorivši tako ljestvicu minerala koja je njemu u čast nazvana Mohsova ljestvica tvrdoće.
Više rangirani mineral u Mohsovoj ljestvici ima i veću tvrdoću! Ako ispitivani mineral može zarezati površinu minerala iz Mohsove ljestvice, tada je on tvrđi od tog minerala. To znači da npr. noktom možemo zaparati mekane minerale čija je tvrdoća 1 ili 2, dok npr. prozorsko staklo mogu zaparati minerali koji imaju tvrdoću veću od 5.5.
Mohsova ljestvica tvrdoće:
- talk 1,
- gips 2,
- kalcit 3,
- fluorit 4,
- apatit 5,
- ortoklas 6,
- kremen 7,
- topaz 8,
- korund 9,
- dijamant 10
