Sunčev sustav

Sunčev sustav koji obuhvaća našu zvijezdu Sunce započeo se stvarati kao golemi, vrtložni oblak plina i prašine, koji se uvijao kroz svemir bez smjera ili oblika. Prije otprilike 4,6 milijardi godina, taj se gigantski oblak transformirao u naše Sunce. Procesi koji su uslijedili doveli su do stvaranja ovoga Sunčevog sustava kojega čini osam planeta, pet patuljastih planeta, više od 200 prirodnih satelita (mjeseca), više od milijun asteroida i više od 3.000 kometa. 

Središte našeg Sunčeva sustava je zvijezda Sunce, kojoj zahvaljujemo život na našem planetu Zemlji

U svemiru ima mnogo planetarnih sustava. Svaki planetarni sustav čine planeti koji kruže oko neke središnje zvijezde po kojoj i dobivaju imena, pa je tako i naš planetarni sustav nazvan po našoj središnjoj zvijezdi Suncu - Sunčev sustav. Oko te naše zvijezde Sunca kruže planeti Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun te mnoštvo njihovih prirodnih satelita (mjeseca), patuljasti planeti (sada je jedan od njih i Pluton!) i mnoga druga svemirska tijela.

Naš Sunčev sustav, iako i sam nezamislivo velik tek je dio ogromne rotirajuće nakupine zvijezda, plina i prašine - galaksije, nazvane Mliječna staza (još se može čuti i naziv Kumova slama). Zajedno s našom zvijezdom Suncem, iz iste protoplanetarne maglice nastali su i planeti. Kako je u sredini maglice bila najveća koncentracija materije, tu je nastalo Sunce, a na različitim udaljenostima od središta maglice nastajali su protoplaneti. Ti su planeti nastali tijekom prvih 100 milijuna godina postupno se oblikujući sudaranjem s velikim brojem manjih hladnih tijela (primjerice asteroidima). Prvi su planeti bili bez atmosfere (ona je nastala puno kasnije tijekom razvoja planeta!). I naš je planet Zemlja tako nastao.

Planeti su svemirska tijela po svojoj masi neusporedivo manja od mase zvijezda. Upravo je veličina, odnosno masa, ključna u utvrđivanju koje svemirsko tijeto zovemo zvijezda, koje planet, a koje patuljasti planet. Planeti kruže oko Sunca, što nazivamo revolucija. Duljina revolucije i vrijeme potrebno da se ona ostvari raste s udaljenošću planeta od Sunca, i određuje dužinu godine na tim planetima. Planeti bliže Suncu gibaju se brže, a oni udaljeniji sporije.

Posljednjih nekoliko godina astronomi su otkrili veliki broj hladnih tijela koja se nalaze još dalje od zasad Suncu najudaljenijeg poznatog planeta Neptuna, dakle na vrto velikoj udaljenosti od Sunca. Neka od tih tijela otkrivači su proglasili novim planetima, ali se čeka i potvrda Međunarodne astronomske unije. Osam planeta iz našeg Sunčevog sustava međusobno se razlikuju veličinom, građom, sastavom i brojem prirodnih satelita (odnosno mjeseca, kako ih se još zove, za razliku od umjetnih satelita), a grupirani su u dvije različite skupine - unutarnje i vanjske, koje razdvaja područje s milijunima manjih svemirskih tijela, tzv. asteroidni pojas (pojas planetoida).

Unutarnji planeti:

Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Zajednička im je karakteristika blizina Sunca, stjenovitost i građa slična Zemlji.

Asteroidni pojas

Glavni asteroidni pojas prostire se na udaljenosti od nekoliko stotina milijuna kilometara od Sunca (od 254 do 598 milijuna km). Čine ga milijuni stjenovitih tijela koje zovemo asteroidi ili planetoidi. Oni razdvajaju grupu unutarnjih planeta od grupe vanjskih planeta.

Vanjski planeti:

Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. To su Suncu vrlo daleki, udaljeniji planeti, pa su mračni i hladni, svi su plinoviti i golemih dimenzija zbog čega ih se često zove "plinoviti divovi".

Pluton više nije planet!

Međunarodni astronomski savez donio je 22. kolovoza 2006. godine odluku da se Pluton ne može smatrati planetom, te mu je promijenjen status. Do tada Pluton je bio 9. planet Sunčeva sustava, ali od 2006. godine pripada Plutonima, skupini malih, patuljastih planeta. Tomu je tako zbog njegove veličine! Zemlja je od njega čak pet puta veća i 500 puta teža, a sam Pluton je manji i od čak sedam prirodnih satelita drugih planeta. Veličinom ga premašuju Jupiterovi sateliti Io, Europa, Ganimed i Kalisto, Saturnov satelit Titan, Zemljin Mjesec i Neptunov satelit Triton.

Pluton je otkriven tek 1930. godine kao tada najudaljeniji planet. Toliko je jako udaljen od Sunca da ga ono osvjetljava tek nešto jačom svjetlosti od one kojom nas Zemljane obasjava Mjesec. Uočen je samo zato što ima blag utjecaj na orbite Neptuna i Urana. To je malen, čudan, taman i mračan svijet. Zbog svega navedenoga i ne čudi odluka da ga se više ne smatra planetom. Zbog tih je svojih karakteristika i nazvan po Plutonu, bogu podzemlja u rimskoj mitologiji.