Postanak čovjeka

Od pojave čovječanstva do danas na Zemlji su živjeli milijuni ljudskih i ljudima sličnih bića koja su, svako na svoj način, pridonijela razvoju ljudske vrste. Unatoč tomu, razumijevanje ljudske prapovijesti temelji se na malobrojnim pronađenim ostacima. Najčešće su to nepotpuni nalazi dijelova skeleta od tek nekoliko tisuća pojedinaca. Razvojno stablo ljudskog roda nalik je grmu s mnogo grančica koje ponekad nisu vodile nikamo, a ne zna se točno niti koliko ih je uopće bilo. Razvojem čovjeka bave se stručnjaci paleoantropolozi, u okviru znanstvene discipline paleoantropologije, a danas već i molekularne paleoantropologije. Ti znanstvenici pokušavaju na temelju pronađenih fosilnih ostataka praljudi, uglavnom dijelova skeleta, a najčešće pojedinačnih kosti, čeljusti i zubi, stvoriti cjelokupnu priču razvoja ljudske vrste.

Ljudi pripadaju ogranku životinjskog carstva koje nazivamo primati (Primates). Osim čovjeka, primatima pripadaju i majmuni. Iako su se još prije nekih dvadesetak milijuna godina od primata razvili i prvi čovjekoliki majmuni, razvoj praljudi najbolje je dokumentiran tek zadnja dva milijuna godina, od razdoblja pleistocena, jer iz tog razdoblja imamo najviše nalaza. Pojedine skupine primata, za koje se vjeruje da su među najstarijim izravnim ljudskim precima, razvile su se na prostoru današnje Afrike prije nekih 6 – 7 milijuna godina, krajem miocena. Nekoliko milijuna godina kasnije, prije 3, ili možda 4 milijuna godina, u razdoblju pliocenu pojavila se skupina hominina koju su istraživači nazvali australopitecinama ("južni majmuni"). Oni su opstali na Zemlji čak nekoliko milijuna godina.

Evolucijski gledano, moralo je proći više milijuna godina od pojave prvih hominina do današnjeg čovjeka, od uspostave dvonožnog hoda do usvajanja tradicije izrade raznih predmeta. Prvotni hominini živjeli su u tropskim šumama odakle su se raširili po otvorenoj savani. Globalne promjene klime mijenjale su njihov okoliš. Šume su postepeno pretvarane u prostrane travnate savane. Kada život više nije bio moguć samo na drvetu, počela je prilagodba novonastalim uvjetima. Postupnim prelaskom na otvorene prostore razvila se jedna od bitnih ljudskih osobina, dvonožni hod. Promjena okoliša uvjetovala je promjenu hranidbenih navika, prijelaz s isključivo biljne na mesnu hranu. Novi način prehrane i tjelesni ustroj potakli su novu organizaciju života i razvoj mozga, stvorivši uvjete za razvijanje inteligencije. Sve veća potreba za hranom uvjetovala je razvoj strategije grupnog lova, te napredak u izradi oružja i oruđa. Time je započela planska izrada oruđa, koja je dovela do promjene sveukupnog ponašanja – stvorena je prvotna kultura. Novonastali način života, uz bitno drugačiju prehranu, stvorio je uvjete za razvoj komunikacijskih sposobnosti praljudi, iz čega je nastao govor. Dakle, milijuni godina bili su potrebni da se razvije čovjek kakvog poznajemo danas. Inteligencija, kultura i govor razlikuju nas ljude od ostalih bića na Zemlji.

Danas postoji jedna ljudska vrsta, Homo sapiens, ali znanstvenici paleoantropolozi smatraju da je tijekom razvoja ljudskog roda bilo mnogo vrsta i rodova, više ili manje poznatih široj javnosti.

Jedni od prvih otkrivenih fosila, bili su oni „čovjeka-majmuna“, australopiteka, koji su živjeli od prije nekih 4 milijuna godina pa do prije približno 2 milijuna godina. Zadnjih milijun godina prije nego što su u potpunosti nestali, živjeli su "zajedno“, istodobno, s pripadnicima roda Homo. Mnoge su vrste tijekom evolucije čovjeka stotinama tisuća godina živjele istodobno prije nego bi neka od njih izumrla i nestala, a druga opstala, očito bolje se prilagodivši novonastalim uvjetima.

Razvoj roda Homo počinje prije otprilike 2,4 milijuna godina vrstom Homo habilis, a nakon nekoliko milijuna godina dugog puta završava s nama, modernim ljudima, vrstom Homo sapiens. Nekoliko je posebno važnih vrsta unutar roda Homo, iako je naravno postojalo daleko više vrsta.

"Prvog čovjeka" istraživači su nazvali Homo habilis ("spretan čovjek"), jer je imao razvijene ruke kojima je mogao izrađivati jednostavne predmete. Razvijene ljudske osobine omogućile su mu osvajanje novih prostora, a stalne promjene mjesta i načina života potakle su nove prilagodbe. S vremenom su te prilagodbe dovele do pojave nove vrste čovjeka, nazvane Homo erectus ("uspravni čovjek") jer je bio viši i bolje građen. Proširivši se iz Afrike u nove prostore Euroazije, ta se vrsta suočila s velikim klimatskim promjenama zbog nadolaska ledenog doba. Novonastalim prilikama i životu u krajevima koji su bili zahvaćeni hladnom klimom prilagodili su se već vrlo inteligentni praljudi, neandertalci (Homo neanderthalensis), koji su počeli graditi nastambe, koristiti vatru, mijenjati navike i način preživljavanja, izrađivati naprednije oruđe. Sve je to doprinijelo daljnjem razvoju čovjeka, onoga "mudrog, razumnog čovjeka", “čovjeka koji misli”, čovjeka kojeg poznamo pod nazivom Homo sapiens. Neandertalci su bili slični našoj vrsti s kojom su čak neko vrijeme i živjeli istovremeno, ali su oni prije nekoliko desetaka tisuća godina nestali, dok se naša vrsta čovjeka dalje razvijala i usavršavala sve do naše današnje podvrste Homo sapiens sapiens.