Fosili

Kako je i kada počeo sav ovaj život što ga vidimo oko sebe? Tisućama godina čovjek traži odgovor na to pitanje. Odgovor nam daju ostaci raznih organizama i njihovih tragova očuvani u stijenama. Od mnoštva nekada živućih bića samo se dio njih uspio fosilno sačuvati. lako su svi živi organizmi potencijalni fosili, da bi od nekog živog bića nastao fosil, ono mora odmah po uginuću biti izloženo procesima fosilizacije. Čak i kad nastane fosil, on može milijunima godina ležati skriven u stijenama, čekajući da bude otkriven, da ga netko pronađe. Od svih fosila koji negdje postoje, tek se dio njih pronađe i otkrije, slučajno ili planski, i time oni postanu dostupni za proučavanja i istraživanja. Češće se fosilno očuvaju tvrdi dijelovi biljaka i životinja, dok se meko tkivo sačuva iznimno rijetko. Ne čudi zato da se ponajviše pronalaze okamenjeni dijelovi nekad čvrstih dijelova živih bića, kao što su npr. kosti, zubi, oklopi, ljušture, listovi ili sjemenje. Fosili su i razni otisci kretanja, hranjenja, stanovanja (tzv. ihnofosili, prema grčkoj riječi ihnos - trag), ali i fosilizirani izmet. Tumačenje fosila mogu dati samo stručnjaci paleontolozi. Istraživanjem i proučavanjem živih bića geološke prošlosti te njihovim razvojem bavi se znanost paleontologija.

Važnost fosila je velika. lz njih možemo iščitati povijest razvoja života, od prvih jednostavnih do sve savršenijih bića. Istraživanje fosila i njihovo poznavanje ima osim znanstvene i gospodarsku važnost iz čega proizlazi i važnost njihova dobroga poznavanja.

Fosile nalazimo u prirodi oko nas, ponekad lijepo sačuvane i cjelovite, a ponekad razlomljene ili oštećene. Upravo su rekonstrukcije fosila paleontolozima poseban izazov. Neke fosile možemo naći često (npr. fosilne puževe, fosilne školjkaše, amonite, trilobite itd.), neke pronalazimo rijetko (npr. jaja dinosaura), a neke iznimno rijetko (npr. potpuno sačuvani cijele kosture, dinosaura, mamuta i sl.). Fosile češće nalazimo u skupinama, a rjeđe pojedinačno. Mjesta (naslage) u kojima nalazimo nakupine s mnogo fosila nazivamo fosilnim ležištima. Većinu izumrlih vrsta poznajemo samo kao fosile, jer su izumrli davno prije pojave čovjeka. Razumljivo, najviše fosila nalazimo u mlađim geološkim razdobljima, među kojima su česti nalazi fosila mnogih vrsta koje i danas žive. Na osnovu fosilnih podataka znamo da postoje i vrste koje su od svoje prve pojave u dalekoj geološkoj prošlosti do danas opstale gotovo nepromijenjene pa ih zovemo „živi fosili". Jedna od njih je riba resoperka (Latimeria) koja je ostala nepromijenjena skoro 400 milijuna godina. „Živi fosili" su i primjerice, drvo ginko (Ginkgo), glavonožac indijska lađica (Nautilus), ali i morski psi, kornjače i krokodili.

Najbrojniji fosili su mikrofosili. Toliko su sitni da ih možemo vidjeti samo uz pomoć povećala, lupe ili elektronskog mikroskopa. Ima ih mnogo i često ih se može naći, jer što su fosili većih dimenzija, to su njihovi nalazi rjeđi, a nalazi metarskih i višemetarskih dimenzija prave su rijetkosti.

Najstariji dosad otkriveni fosil star je oko 3,8 milijardi godina (fosilni mikrobi - stromatoliti, slojevite strukture koje su se formirale u plitkoj vodi tako što su mikroorganizmi na sebe nahvatali sedimentna zrnca koja su se onda tijekom milijuna godina okamenila). Fosili mogu biti stari i samo nekoliko desetaka tisuća godina (npr. kosti pračovjeka, špiljskog medvjeda), a fosili nastaju i danas, pa su to najmlađi fosili, tzv. subfosili.

lako je danas poznato oko 250 000 vrsta fosila, mnogi još uvijek vežu pojam fosila samo uz dinosaure, mamute i praljude - neandertalce, najpoznatija i najpopulamija izumrla bića davnih i pradavnih vremena koja su naseljavala naš planet.