Mjesec

Mjesečeva prašinasta površina pokrivena udarnim kraterima (kao i na Merkuru) milijardama je godina uglavnom ista, za razliku od Zemljine površine koja se stalno mijenja. Jedine promjene koje se na Mjesecu događaju nastaju pri udaru meteorita koji tada naprave novi krater.

Mjesec se okreće oko Zemlje na njezinom putu oko Sunca. Iako je Mjesec veći i sjajniji od bilo kojeg drugog tijela na noćnom nebu, on nema svoju vlastitu svjetlost, već sjaji zrcaljenom (reflektiranom) svjetlošću Sunca. Dok se giba oko Zemlje vidimo ga osvijetljenog na četiri razna načina, što zovemo Mjesečeve faze ili mijene. Zanimljivo je znati da, iako se Mjesec giba oko našeg planeta, mi uvijek vidimo samo jednu njegovu, i to uvijek istu stranu! Kad puni Mjesec prođe kroz Zemljinu sjenu, on postane taman ili tamnocrven. Tu pojavu nazivamo pomrčina Mjeseca, a ona se događa do tri puta godišnje.

Mjesec je, uz Zemlju, jedino mjesto u svemiru na koje je kročio čovjek. Čak se šest američkih letjelica s ljudskom posadom spustilo na njegovu površinu u razdoblju od 1969. do 1972. godine. Dvanaest astronauta iz programa "Apollo" istraživalo je i fotografiralo Mjesečevu površinu te s nje na Zemlju donijelo 388 kg uzoraka stijena i tla. Budući da Mjesec nema atmosfere, nema ni vjetra niti površinskog trošenja (erozije), pa su otisci stopala astronauta iz misije "Apollo 11" iz 1969. godine ostali savršeno očuvani. U zagrebačkom se Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, u Mineraloško-petrografskom odjelu, čuva nekoliko originalnih zrnaca prašine s Mjeseca donešenih 1969. godine svemirskom ekspedicijom "Apollo 12".