Znanost o Zemlji

Proučavanje Zemlje je interdisciplinarno, što znači da naš planet Zemlju proučavaju razne znanosti koje se bave različitim područjima Zemlje, ali se njihova saznanja međusobno isprepliću. Zemlju proučavaju znanosti kao što su geologija, geografija, geofizika, geodezija, oceanologija, ali i npr. biologija. Naziv "znanosti o Zemlji" (geoznanosti) počeo se koristiti sredinom 20. stoljeća.

Geologiju čini niz samostalnih znanstvenih disciplina (petrologija, mineralogija, paleontologija itd.), a povezana je i sa drugim znanostima o Zemlji. Znanstvenici koji se bave geologijom su geolozi.

Geologija se smatra jednom od najstarijih znanosti o Zemlji, iako je njen intenzivniji razvoj počeo tek u 18. stoljeću. Geologija je znanost koja proučava građu, sastav, prirodne procese i pojave koji se zbivaju u njenim dubinama ili na površini, povijest našeg planeta kao i razvoj živog svijeta na njemu. Osim toga, geologija pokušava objasniti kako je Zemlja nastala i kako se mijenjala, te naravno, onoliko koliko je to moguće, geologija izučava i građu drugih planeta (tzv. planetarna geologija). Ipak, geološko istraživanje usredotočeno je najviše na stijene, sastav i postanak Zemljine kore.

Da bismo što bolje upoznali planet na kojem živimo moramo ga dobro proučiti, saznati uzroke i posljedice njegovih aktivnosti, zato znanstvenici moraju promatrati i prikupljati podatke pomoću kojih stječu nova saznanja. Veliki dio posla geolozi obavljaju u prirodi, na terenu, što ponekad znači i penjanje na planine, spuštanje u jame i u podmorje, izlaganje vremenskim (ne)prilikama, opasnostima itd. Velika pomoć u proučavanjima danas su i satelitske snimke koje omogućuju preglednost i nove izvore podataka, no ipak najviše informacija dolazi s terenskih istraživanja.

Spoznaje o vrlo složenoj problematici postanka i razvitka Zemlje javljale su se postupno. Prva saznanja o Zemlji datiraju još iz antičkih vremena, ali tek u 15. stoljeću dolazi do ozbiljnijih saznanja o Zemlji, pa se javljaju i novi pojmovi kao temelj geologije u nastajanju.

Za razvitak geologije u nacionalnim okvirima zaslužan je Ljudevit Farkaš Vukotinović (1813. – 1893.) čija su djela, iako nije bio školovani geolog, temelj naše nacionalne geologije. Proučavao je i sakupljao fosile, minerale i stijene za budući muzej. Bio je veliki rodoljub (ilirac) pa je poticao pisanje znanstvenih djela na narodnom (hrvatskom) jeziku, stvarajući tako temelje hrvatske stručne terminologije. Iako je Vukotinovićev doprinos hrvatskoj geologiji od velikog značenja, tek dolaskom prvog hrvatskog školovanog geologa Gjure Pilara (1846. – 1893.) započinje znanstveni razvoj geologije u nas. Naime, Gjuro Pilar je kao prvi hrvatski školovani geolog 1870-tih godina utemeljio nacionalno geološko visoko školstvo. Upravo je on postavio stručne i znanstvene temelje geologije u Hrvatskoj. Začetnik je i utemeljitelj naše paleontologije, mineralogije i petrografije. Razvoj geologije kasnije su nastavili i njegovi nasljednici Dragutin Gorjanović - Kramberger (1856. - 1936.), Mijo Kišpatić (1851. – 1926.), nakon njih Milan Herak (1917.), a kasnije i mnogi drugi.