Kontinenti

Kopno je, u geografskom smislu, dio Zemljine površine koji nije prekriven vodom. Površina kopna na Zemlji je 149 537 000 km², odnosno zauzima 29% ukupne zemljine površine. Na Zemlji postoji šest velikih kopnenih masa okruženih oceanima (Afrika, Euroazija, Sjeverna Amerika, Južna Amerika, Australija i Antarktika), ali kako dogovorno kontinentom smatramo veliko područje koje ima geološki jasne granice, uvriježeno se govori o 7 kontinenata: Afrika, Europa, Azija, Sjeverna Amerika, Južna Amerika, Australija i Antarktika. Veći dio kontinenata nalazi se na sjevernoj Zemljinoj polutki.

Reljef na Zemlji posljedica je tektonske i vulkanske aktivnosti, te procesa koji se odvijaju na Zemljinoj površini (egzogeni procesi), kao što su npr. procesi trošenja koji najčešće razaraju i tako oblikuju Zemljinu površinu. U geološkoj prošlosti kontinenti nisu bili onakvi kakve ih poznajemo danas. Prije nekih 350 milijuna godina, sredinom geološkog razdoblja paleozoika, postojale su samo dvije ogromne kontinentske mase: Laurazija na sjevernoj polutki i Gondwana na južnoj polutki. Milijunima godina one su se približavale, a otprilike prije 250-ak milijuna godina, krajem paleozoika, i spojile. Nastao je superkontinent Pangea koji se prije nekih 230 milijuna godina, sredinom trijasa, počinje razlamati, da bi se prije nekih 170 milijuna godina, u juri, i sasvim rascijepio i to na dijelove ponovno nazvane Laurazija i Gondwana, koje je tijekom mezozoika dijelio ocean Tethys. Prije nešto više od 100 milijuna godina započeo je raspad i Laurazije i Gondwane. Njihovo razdvajanje započelo je u kredi otvaranjem Atlanskog oceana koji je kod Laurazije odvojio Sjevernu Ameriku od Euroazije, a u Gondwani Afriku, Južnu Ameriku, Indiju i Antarktiku. Daljnjim cijepanjem Gondwane prije 50 milijuna godina, Indija je počela putovati na sjever prema Aziji. Prije desetak milijuna godina razdvojile su se Južna Amerika, Australija i Antarktika.