Na mjestu sudara dviju ploča jedna se svija prema dolje i tone u tekući srednji plašt, što zovemo podvlačenje ili subdukcija. Duž tog kontakta nastaju duboki oceanski jarci ili brazde. To su najdublji dijelovi oceana (npr. Filipinska i Marijanska brazda). Mjesta podvlačenja ploča (konvergentne granice) mogu biti različita i imati različite posljedice:
1. Podvlačenjem oceanske kore pod kontinentsku (vidi ilustraciju) oceanska kora tone u plašt gdje se tali i nestaje. Taljenjem potonule ploče nastaje nova magma koja kroz pukotine prodire na površinu kontinenta gdje stvara nizove vulkana koje nazivamo vulkanskim lukom (npr. Ande).
2. Pri podvlačenju oceanske ploče pod drugu oceansku ploču dolazi također do taljenja potonule ploče i prodora magme koja na dnu oceana stvara nizove vulkana koji mjestimično tvore vulkanske otoke, otočne lukove (npr. Aleuti, Japan, Filipini).