Kora

Gdje god se nalazili, u šumi, pustinji, gradu, moru ili negdje drugdje, skrivena vegetacijom, vodom ili zemljom pod nogama nam se nalazi stjenovita Zemljina kora. To je vanjski, površinski dio Zemlje koji zajedno s najvišim dijelom plašta sačinjava stjenovitu cjelinu – litosferu. U odnosu na cijelu Zemlju, ovo je njen najtanji sloj - obuhvaća tek 0,7% ukupne Zemljine mase. Zemljinu koru okružuju hidrosfera i atmosfera, a djelomično i biosfera, prostor u kojem se odvija život, jer živa bića nastanjuju samo površinski dio litosfere, cijelu hidrosferu, te najniži dio atmosfere.

Mišljenje da je Zemljina kora kruta i mirna - nije točno. Ona se stalno uništava, ali i obnavlja! Tijekom geološkog razvoja površina Zemlje neprekidno se mijenjala pod utjecajem unutrašnjih i vanjskih sila, a mijenja se i danas. Na to utječu procesi u unutrašnjosti Zemlje (vulkanizam, potresi), ali i procesi koji se događaju na površini Zemlje (erozija, ledenjaci).

Zemljina kora je sastavljena od tri vrste stijena: magmatskih, sedimentnih i metamorfnih. Razlikujemo dva tipa kore, međusobno različitih po sastavu, po položaju i starosti postanka. To su oceanska kora ispod oceana, i kontinentska kora ispod kontinenata. Oceanska kora ujednačene je debljine, prosječno oko desetak kilometara, a s obzirom da je gušća od kontinentske kore, često se pod nju podvlači i tone u tzv. zonama subdukcije. Kontinentska kora izgrađuje kontinente i vrlo je neujednačene debljine koja može biti od 20 pa do 70 km debljine.

Građa Zemljine kore kao i ono što se događa na njezinoj površini (postanak kontinenata, stvaranje planina i dr.) predmet su različitih teorija, a jedna od njih je teorija tektonike ploča koja objašnjava pomicanja Zemljine kore velikih razmjera. Ona nadopunjuje ideju pomicanja kontinenata koja datira iz prve polovice 20. st. (Wegenerova teorija), te koncept širenja morskog dna razvijen tijekom 1960-ih. Osnovni princip tektonike ploča je da litosfera postoji u obliku odvojenih i zasebnih ploča. Zemljina kora sastoji se od 7 većih i dvadesetak manjih ploča koje se kreću, kao da “plutaju” po gustoj, viskoznoj astenosferi. Naime, litosfera obuhvaća Zemljinu koru i gornji plašt (astenosferu) u kojem postoje konvekcijske struje kojima se rastaljena tvar diže i probija na površinu kroz pukotine na oceanskom dnu. Te su ploče zato stalno u pokretu pa se primiču, razmiču, klize, smiču jedna uz drugu ili se sudaraju i podvlače jedna pod drugu.

Neprestano kretanje ploča Zemljine kore može uzrokovati rastezanje stijena, navlačenje jednih preko drugih, te njihovo boranje i pucanje. Takve nastale oblike nazivamo navlakama, borama i rasjedima.