Zemlja je, gledana iz Svemira, plavičasta kugla djelomično prekrivena bijelim oblacima. No naš planet Zemlja nije kugla, nego geoid! Da je Zemlja na polovima malo spljoštena, a na ekvatoru malo izbočena, poznato je još od 17. stoljeća. Površina našeg planeta je raznolika i neravna, doduše u vrlo malom rasponu, jer od najdublje do najviše točke na Zemlji je tek dvadesetak kilometara. Veći dio površine čine vode, a tek manji dio kopno.
Zemljinu koru okružuju hidrosfera i atmosfera, a djelomično i biosfera, prostor u kojem se odvija život, jer živa bića nastanjuju samo površinski dio litosfere, cijelu hidrosferu i najniži dio atmosfere.
Za razliku od vanjske, unutrašnju građu Zemlje ne možemo vidjeti, iako se neki procesi koji se zbivaju u njenoj unutrašnjosti odražavaju i na površini (potresi, vulkani). Zemlja je slojevito, lupinasto izgrađena od jezgre, plašta i kore. Slojevitu građu dokazuju, između ostaloga, širenja potresnih valova, jer na određenim dubinama nastaju nagle promjene u njihovoj brzini. Tako su određeni Zemljini slojevi (zone), a granične linije između pojedinih slojeva ili zona nazivaju se plohe diskontinuiteta. Ima ih nekoliko, a za otkrivanje najvažnije među njima zaslužan je naš geofizičar Andrija Mohorovičić.