Meteoroidi

Za vedrih noći na zvjezdanom nebu često se mogu vidjeti "zvijezde padalice". Radi se o omanjim nebeskim tijelima meteoroidima - česticama prašine ili krhotinama stijena koje kruže oko Sunca. Meteoroidi su vrlo brojni u Sunčevu sustavu. S obzirom na porijeklo, razlikujemo one nastale raspadom kometa, koji se sastoje od sitnih čestica i leda koje ne stižu do površine Zemlje već ispare u atmosferi. Druga skupina je asteroidnog porijekla, pa su ti meteoroidi kompaktniji, a mogu biti i većih dimenzija (promjera od nekoliko metara pa do 10⁶ m). Ako takvo tijelo uleti velikom brzinom u Zemljinu atmosferu, zagrijava se i izgara, ostavljajući svijetli trag - svjetlosnu pojavu koju nazivamo meteor (dolazi od grčke riječi meteoros što znači "pojava u zraku", a otuda i naziv za meteorologiju!). Što je meteoroid veći, meteor je sjajniji! Meteore na nebu možemo vidjeti pojedinačno ili kao dijelove meteorskih rojeva koja dobivaju imena prema zviježđu u kojem se nalaze (npr. Perzeidi, Leonidi).

Sudbina meteoroida koji uđe u Zemljinu atmosferu ovisi o njegovoj veličini, brzini i lakoći raspada. Oni manji izgaraju već u visokim slojevima atmosfere, a oni nešto veći ne uspijevaju cijeli sagorjeti u atmosferi pa jedan njihov dio pada na Zemlju. Takve kameno-metalne ostatke zovemo meteoriti. Razlikujemo ih prema sastavu (željezni, kameni i kameno-željezni meteoriti), ali i prema strukturi, prema starosti koja se određuje radioaktivnim metodama, itd. Većina meteorita koji padnu na Zemlju potječe iz asteroidnog pojasa! Svi su meteoriti vrlo atraktivni, ali svojim izgledom posebno se ističu palasiti, vrlo rijetka kameno-željezna vrsta meteorita kojih je do sada pronađeno samo 61 primjerak. Vrlo lijepi primjerak palasita iz Kansasa, SAD, ima i Hrvatski prirodoslovni muzej kao dio muzejske zbirke Meteorita i izvanzemaljske materije Mineraloško-petrografskog odjela.

Pronalazak meteorita od velike je važnosti, jer su to jedina svemirska tijela (uz stijene donešene s Mjeseca) koja se mogu analizirati na Zemlji. Istraživanje njihove strukture izuzetno je značajno za istraživanje Sunčeva sustava. U Hrvatskom zagorju, blizu mjesta Hrašćina, 26. svibnja 1751. palo je nekoliko meteorita, nazvanih prema mjestu pada - Hrašćinski meteoriti (poznati i kao Zagrebačko željezo). Pronađena su dva komada, jedan težine oko 40 kg, a drugi oko 9 kg. Veći komad odmah je odnešen na bečki dvor carici Mariji Tereziji. Danas ga se može vidjeti u bečkom prirodoslovnom muzeju. Manji komad su, prema priči, mještani Hrašćine prekovali u čavle.

Hrvatski prirodoslovni muzej ima zbirku meteorita (izvanzemaljska materija) s 53 primjerka s različitih svjetskih lokaliteta, od kojih su tri pronađena na području Hrvatske (Hrašćina, Miljana, Dubrovnik). Vrijedan primjerak  je originalna polirana pločica Hrašćinskog meteorita (mase svega 0,56 g) te odljevak cijelog komada čiji je original u bečkom muzeju.