Stijene
Stijene su svuda oko nas. Gdje god pogledali vidimo stijene – planine, plaže, ceste, zgrade, mostovi... okruženi smo stijenama. One izgrađuju tlo po kojem hodamo jer su sastavni dio kamene kore (litosfere). Stijena je nakupina jednog ili više minerala. Razlikujemo ih po sastavu minerala koje sadrže. Način pojavljivanja stijena, njihov sastav, građu, postanak te sistematiku proučava znanost petrologija, a opisivanjem i klasifikacijom stijena bavi se petrografija, grana petrologije.
Kod stijena razlikujemo odmah vidljivu teksturu (izgled stijene) i strukturu (unutrašnju građu). Tekstura stijene odražava način na koji su mineralna zrna razmještena, posložena te raspoređena u stijeni tijekom njena nastanka ili nakon toga. Struktura stijene određuje se veličinom, oblikom, međusobnim odnosom minerala te stupnjem kristaliniteta. Zbog toga je struktura važno obilježje stijene iz kojeg stručnjaci petrolozi mogu iščitati, između ostaloga, kakvi su bili uvjeti njenog nastanka.
Razlikujemo tri osnovne grupe stijena: magmatske (ili eruptivne), sedimentne (ili taložne) i metamorfne (ili izmijenjene). U Hrvatskoj nalazimo sve ove tri osnovne skupine stijena, ali najzastupljenije su sedimentne stijene (čine oko 95% reljefa Hrvatske), zatim metamorfne stijene (čine oko 4% reljefa Hrvatske), a najmanje imamo magmatskih stijena (tek oko 1% reljefa Hrvatske). U prirodi se neprestano odvija proces stvaranja stijena u kojem se iz prvotnih stijena stvaraju nove stijene. Taj proces nazivamo stijenski ciklus.
Osim naših, zemaljskih stijena, na površini našeg planeta ponekad se mogu naći i stijene čije je porijeklo nesumnjivo iz svemira, iz dijela našeg Sunčeva sustava. To su meteoriti, stijene koje su iz svemira pale na Zemlju. Svake godine na Zemlju padne i do desetak tisuća komada meteorita (srećom, uglavnom kao prašina).
Prvo što pomislimo na spomen riječi stijena jest čvrstoća, jer je uvriježeno mišljenje o stijenama kao čvrstim i otpornim materijalima. Stoga i ne čudi da se u narodu za nekoga tko je snažan kaže da je “čvrst kao stijena”, pri čemu se misli na stijene poput granita ili vapnenca. No, i pijesak je, baš kao i ugljen ili glina, stijena. Naime, stijene ne moraju uvijek biti tvrde i mehanički otporne. Neke su stijene zbog svog, za stijenu neuobičajenog svojstva ili izgleda, drugačije, “neobične”. Kako će stijena izgledati i kakva će svojstva imati, ovisi o mineralima od kojih je sastavljena i o uvjetima u kojima je nastala. U svakodnevnom govoru često se za stijenu koristi izraz kamen, jer se smatra kako one znače isto. Stijena je čvrsta masa koja se nalazi na mjestu postanka, a kamen je prirodno ili umjetno odvaljeni dio stijene!
Zbog svojih karakteristika stijene su za čovjeka oduvijek bile korisne, najviše one čvrste i otporne. Njihova uporaba datira još od pretpovijesti, kada su korištene prvo kao alat (oruđe, oružje), a kasnije i kao građevinski materijal te u umjetnosti (kiparstvu). Stijene osim u prirodi ili na građevinama možemo vidjeti sistematizirane u zbirke u muzejima - prirodoslovnim ili specijaliziranim mineraloško-petrografskim te geološkim institutima ili fakultetima. Najveću zbirku stijena u Hrvatskoj ima zagrebački Hrvatski prirodoslovni muzej.
PRIMJENA STIJENA
Još od davnina ljudi su stijene upotrebljavali za različite namjene, ovisno o njihovim karakteristikama. Prvo 'što je čovjek napravio od kamena koji je pronašao, bilo je oruđe i oružje potrebno za preživljavanje, a kasnije je s vremenom stijene sve više počeo koristiti za graditeljstvo i umjetnost. Od tada do danas, posebno lijepe, ali čvrste i otporne stijene koristile su se kao gradevni kamen za izradu mnogih važnih građevina, hramova, palača, mostova i dr. Tako je npr. rimski Panteon građen od stijena crvene breče, naša zagrebačka katedrala izgradena je od vrste vapnenca (litotamnijski vapnenac) donešenog s obližnje gore Medvednice, šibenska katedrala Sv. Jakova izgradena je od bračkog kamena, čitava Venecija izgrađena je od tzv. istarskog žutog kamena ("giallo d'Istria") itd.
Upotreba svake stijene ovisi o njihovim fizičkim i kemijskim značajkama. Na primjer šljunci, pijesci i kršje koriste se u pripravi betona, asfalta te za održavanje i nasipanje makadamskih putova. Lapor ima posebnu ekonomsku važnost za proizvodnju cementa. Glina i prapor (les) se koriste kao sirovine u industriji opeke i crijepa. Breče, konglomerati, pješčenjaci, vapnenci i dolomiti koriste se kao ukrasni arhitektonsko-gradevni kamen, a vapnenci i dolomiti još i kao sirovine za dobivanje vapna i ostalih veziva, te u cementnoj industriji. Stijena kvarcit koristi se u industriji stakla itd.
U umjetnosti (kiparstvu) najčešče se koriste stijene mramor, vapnenac (poznati brački kamen), dolomit i granit. Najljepši i najpoznatiji kipovi svih vremena napravljeni su iz raznih vrsta mramora.
