Mineralne sirovine

Mineralne sirovine koje se nalaze u Zemljinoj kori su rude i energenti. To su prirodne tvari koje se dobivaju iz Zemlje, a upotrebljavamo ih za dobivanje metala, u kemijskoj industriji, metalurgiji ili kao goriva.

Mineralne nakupine u kojima se nalaze metali u takvoj količini koja omogućuje rentabilno dobivanje odgovarajućeg metala (tj. da je omogućena njihova ekonomska isplativost) nazivamo rudom. Dio Zemljine kore gdje je uslijed raznih geoloških procesa stvorena akumulacija rude koju je tehnički moguće, i ekonomski isplativo iskorištavati, nazivamo rudište ili rudno ležište. Da bi se neka akumulacija rude nazvala rudištem, mora zadovoljiti dva uvjeta: prvo, mora postojati određena količina korisne komponente u rudi – znači da ruda mora biti kvalitetna, i drugo, mora postojati određena količina te rude – tzv. rudne rezerve.

Nakon vađenja ruda se obogaćuje drobljenjem i odvajanjem, a nakon toga se prži i tali da bi se dobili metali. Topioničarstvo se razvilo već u davnoj prošlosti, tako se bakar počeo proizvoditi oko 4000-5000 godina pr. Kr., bronca oko 3000 godina pr. Kr., a 500 godina pr. Kr. već se uvelike koristilo željezo. Prema kovinama koje su se koristile određena su i imenovana povijesna doba - bakreno, brončano i željezno doba.

Energetske mineralne sirovine su smjese koje potiču od organskih ostataka, ali kako nisu istog sastava, razlikujemo ih kao ugljen, naftu i prirodni plin. Često se može čuti da su to fosilna goriva. Taj je naziv nastao od latinske riječi fossus -iskopan, fossa – jarak, jer su to sirovine koje nastaju duboko pod zemljom pa ih se mora vaditi, “iskapati”. Njihovo stvaranje traje stotinama milijuna godina, a kako to nisu obnovljivi izvori, danas dostupne količine trošimo većom brzinom nego što ih priroda može stvoriti! Pridobivanje nafte, prirodnog plina (i vode!) obavlja se bušotinama koje sežu nekoliko kilometara u dubinu Zemlje. Ugljen se vadi iz rudnika i ugljenokopa.

Ugljen

Ugljen je sedimentna, vrlo prepoznatljiva lagana, krhka stijena cme boje. Nastaje pougljenjivanjem (karbonizacijom) uginulih biljaka. Ugljen se stvara milijunima godina od biljaka močvarnih šuma koje su padale na tlo, lagano truleći. Do stvaranja ugljena doći će samo ako se taj mekani, poluraspadajući materijal zatrpa tako da se voda pod težinom pokrovnih sedimenata postupno istiskuje, pa se taj biljni materijal preša u kompaktni materijal kojeg zovemo treset. Porastom pritiska i djelovanjem topline, iz njega dalje nastaju različite vrste ugljena: lignit, smeđi ugljen, kameni ugljen (upotrebljavaju se u kućanstvu), ili antracit, najkvalitetniji ugljen.

Nafta

Nafta nam je još uvijek najvažniji energent! Ona nastaje u sedimentnim stijenama na relativno velikoj dubini u Zemljinoj kori. Neke sedimentne stijene sadrže obilje ostataka biljnih i životinjskih organizama koje su nakon taloženja bakterije preradile u organsku tvar iz koje će kasnije nastati nafta. S vremenom nafta migrira u više propusne stijene gdje je i nalazimo (ležišta nafte).

Najveća nalazišta nafte su u Meksičkom zaljevu, na jugu Sjedinjenih Američkih Država, u Sjevernom moru, arapskoj pustinji, Perzijskom zaljevu, Kaspijskom moru, itd. Najveći svjetski proizvodači nafte su Saudijska Arabija, Brazil, Venezuela, Kanada, Irak, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Iran, Rusija, Libija, Nigerija, Norveška, Kazahstan, itd. U Hrvatskoj imamo naftna ležišta u Slavoniji, odnosno Panonskoj nizini!

Prirodni plin

Prirodni ili zemni plin je oku nevidljiva smjesa plinova lakših od zraka. Sadrži većinom plin metan, najjednostavniji ugljikovodik, bez mirisa, boje i okusa, ali vrlo zapaljiv i eksplozivan.

Kao fosilno gorivo prirodni plin ima ograničene zalihe. Procjenjuje se da bi zalihe prirodnog plina, uz dana'šnju razinu iskorištavanja, mogle potrajati još samo nekih stotinjak godina. Prirodni plin se obično nalazi u blizini naftnih polja, odakle se crpi i transportira cijevima sve do skladišta i potrošača. Prije nego što dode do potrošača, plin se zbog sigurnonosnih razloga mora miješati s kemikalijama jakog, neugodnog mirisa koji podsjeća na pokvarena jaja. Naime, pojava tog mirisa ukazuje na curenje plina iz cijevi, što je opasno po život.

Najveći izvor zemnog plina u Hrvatskoj se nalazi u Molvama gdje se proizvodi čak 70% plina za potrebe naše zernlje. Tamo je i najmoderniji pogon za crpljenje, prerađivanje i distribuiranje plina u ovom dijelu Europe. Sve veći značaj ima i eksploatacija plina iz Jadranskog podmorja.

Upotreba prirodnog plina je raznovrsna. Plin se upotrebljava u kućanstvu, za kuhanje i grijanje, i u industriji. U zadnje vrijeme plin se sve više javlja i kao alternativno gorivo nafti, za pogon motornih vozila.

OPREZ!

Ako u kućanstvu koristite plin i osjetite miris pokvarenih jaja, recite ukućanima i izadite brzo iz kuće. Ne palite svjetla niti druge električne uredaje jer i iskra iz sklopke može lako zapaliti plin. Odmah pozovite policiju ili vatrogasce na telefon 112.

JOŠ NEŠTO! PAŽNJA!

Štedite fosilna goriva! Ona nisu obnovIjiva, za sada ih je nemoguće ponovno napraviti. Njihovo stvaranje je dugotrajno, trajalo je milijunima godina. Zato štedite fosilna goriva. Štedimo energiju, jer tako štedimo i fosilna goriva!