Magmatske stijene

Magmatske stijene nastaju kada se magma hladi i stvrdnjava, ispod površine ili na površini. Koja će magmatska stijena nastati ovisi o sastavu magme, o mjestu gdje se magma hladi, ali i o brzini njena hlađenja, dok o dužini hlađenja ovisi veličina kristala u toj stijeni, odnosno hoće li oni biti sitniji ili krupniji. Magmatske stijene čine približno 95% Zemljine kore, ali je većina njih skrivena ispod površine (na površini su ipak najzastupljenije sedimentne stijene). Upravo su magmatske stijene, u stvari, bile prvotne stijene. Najčešće strukture kod magmatskih stijena su zrnata, porfirna i staklasta.

Prema mjestu gdje je magmatska stijena nastala, u dubini ili na površini Zemlje, razlikujemo ih kao dubinske, površinske i žične stijene.

Magma

Magma je prirodna silikatna otopina koja se nalazi ispod čvrste Zemljine kore. Kemijski sastav magme je vrlo složen. Minerali počinju kristalizirati na temperaturi između 1400 °C i 570 °C. Što je temperatura niža, a tlak viši, veća je viskoznost magme (poput tijesta). Ako je temperatura viša, a tlak niži manja je vlskoznost magme. Što je magma bogatija kvarcom (silicijevim dioksidom - Si0₂) to je viskoznija (kisele magme). Magme siromašne silicijevim dioksidom (Si0₂) su fluidnije, pokretljivije magme (bazične magme).

Dubinske stijene

Dubinske ili intruzivne magmatske stijene nastaju polaganim i dugotrajnim hlađenjem magme (tisućama do desecima tisuća godina) u dubini Zemljine kore. Kako se magma hladi sporo, svi sadržani minerali imaju vremena razviti se, kristalizirati. Minerali koji tada nastaju jasno se raspoznaju i sličnih su veličina.
Najčešća i najpoznatija stijena ove grupe je granit, a još su poznati i gabro, peridotit, sijenit i dr. Jezgre većine planinskih lanaca sastoje se od intruzivnih magmatskih stijena, obično granita.

Ponekad se ove vrste stijena nazivaju plutonskim, prema grčkom bogu podzemlja Plutonu.

Površinske stijene

Površinske magmatske stijene zovemo još i izljevne (ili efuzivne), jer nastaju hlađenjem lave na površini Zemlje. Hlađenje se na površini odvija brzo (svega nekoliko sati do nekoliko dana), tako da minerali ne stignu kristalizirati, pa nastaje amorfna masa kakvo je npr. vulkansko staklo ih opsidijan. Ako je hlađenje ipak bilo dovoljno sporo, mogu nastati tek neki sitni kristali koji su okruženi amorfnom masom.

Poznatije stijene ove grupe su bazalt, plovučac , opsidijan, andezit, riolit, diorit itd.

Plovučac

Plovučac je lagana, šupljikava stijena. Ova vulkanska (efuzivna) stijena nastaje jer lava često sadrži vodenu paru i plinove koji pri njenom hladenju zaostaju u mjehurićima. Upravo oni čine ovu stijenu toliko laganom da može plutati na vodi. Zato kažemo da je to stijena koja pliva.

Žične stijene

Ove stijene nastaju u obliku žica duž pukotina u stijenama. To su magmatske stijene koje su prema mjestu pojavljivanja prijelazni oblik između dubinskih magmatskih stijena (intruziva) i površinskih magmatskih stijena (efuziva). Te stijene nastaju brzim hlađenjem. Najčešće žične stijene su pegmatiti i dijabazi.