Ljudevit Farkaš Vukotinović

Književnik, političar, gospodarstvenik, muzealac, prirodoslovac, te istaknuti sudionik Hrvatskoga narodnog preporoda. Rođen je 1813. u Zagrebu, gdje je i umro 1893. godine.

Premda po struci pravnik, bio je svestrani istraživač na području prirodoslovlja i tako pridonio razvoju modernih prirodoslovnih znanosti kod nas, osobito na području geologije i biologije. Pisao je tako o geološkim odnosima na području Like, Samobora, Zagreba i Moslavačke gore. Autor je prve hrvatske geološke karte i prvog hrvatskog petrografskog rada. Za razvoj mineralogije od velike je važnosti bio i njegov rad na stvaranju hrvatske mineraloške i petrografske terminologije. Prikupio je vrijedne primjerke stijena i minerala koji se čuvaju u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu.

Upravo je Hrvatski prirodoslovni muzej jedan od muzeja proizašlih iz Narodnoga muzeja, u čije je osnivanje 1846. godine kao hrvatski preporoditelj bio i sam uključen. Godine 1855. Vukotinović je postao čuvar prirodopisnih zbirki i ravnatelj muzeja, a 1856. muzeju je poklonio svoju zbirku od 300 minerala koja i danas plijeni pažnju brojnih posjetitelja.

Kao svestrani i strastveni prirodoslovac zaslužan je osim za razvoj mineralogije i za razvoj drugih prirodoslovnih grana u nas.

Uza sve to, pisao je rodoljubne pjesme (davorije) te bio začetnik književnih rodova u Hrvatskoj, poput povjestice, novele, eseja i književne kritike. Obavljao je dužnosti suca, velikog župana, vojnog časnika u ratu s Mađarima, nakladnika, poduzetnika, tajnika Gospodarskog društva, urednika časopisa, itd.